
Srećko Radovanović je još kao srednjoškolac počeo sa plesom kod gospodina Stevana Trajkovića u tada veoma poznatoj beogradskoj školi. Nakon dve godine, ohrabren početnim uspesima, uključuje se u flamenko grupu gospođe Olge Valentić, gde je ostao četiri godine.
Veliki broj javnih nastupa i odličnih kritika, potpuno su ga usmerili ka daljem izučavanju različitih plesnih izraza. Davne 1985. odlazi u London, gde je imao priliku da uči od tada najpoznatijih imena svetske plesne scene, kao što su John Wood, Bob Burges i David Sicamor.
Odlazak na plesni seminar u Moskvu, za njega je bio sudbonosan. Upoznao je Juliju Volkovu, jednu od najboljih plesačica u klasi Aleksandra Meljnikova i Irine Solomatine, višestrukih prvaka Rusije. Poznanstvo se pretvorilo u brak, koji je krunisan osvajanjem titule prvaka Jugoslavije u standardnim plesovima.
Po povratku u Jugoslaviju, osniva sopstvenu školu kroz koju su prošli mnogi današnji učitelji plesa. Različitim eksperimentima razvio je izuzetno efikasan program koji je namenjen ljudima bez plesnog iskustva.